Tags:

PDV tretman popravki i isporuka u garantnom roku

Osnov za popravke i isporuke u garantnom roku

 

Za nedostatke na robi koji postoje u trenutku prijenosa rizika na potrošača odgovoran je prodavac, bez obzira da li je on svjestan ove činjenice.

Za tehnički složene proizvode proizvođač, odnosno dobavljač dužan je utvrditi i u tehničkom uputstvu navesti rok osiguranog servisiranja i snabdjeti tržišta rezervnim dijelovima, priborom i drugim proizvodima bez kojih se taj proizvod ne može upotrijebiti prema predviđenoj namjeni.

Kada prodavac tehničke robe (mašine, motora, aparata i sličnih stvari) preda kupcu garantni list on garantuje ispravno funkcionisanje stvari tokom određenog vremena, računajući od njene predaje kupcu. Kupac može, ako stvar ne funkcioniše ispravno, zahtijevati kako od prodavca tako i od proizvođača da stvar popravi u razumnom roku ili ako to ne učini, da mu umjesto nje preda stvar koja funkcioniše ispravno.

Kupac može, zbog neispravnog funkcionisanja, zahtijevati od prodavca ili proizvođača popravku ili zamjenu stvari u toku garantnog roka, bez obzira na to kad se nedostatak u funkcionisanju pojavio. Prodavac, odnosno proizvođač je dužan da o svom trošku prenese stvar do mjesta popravka, ili zamjene, kao i da popravljenu, odnosno zamijenjenu stvar vrati natrag kupcu.

 

Garancija sa aspekta PDV-a

 

Prodavac dobara, koja sa stanovišta Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obligacionim odnosima podliježu obaveznoj garanciji, u momentu vršenja prometa dobara obavezan je kupcu ispostaviti poresku fakturu i da po istoj obračuna i plati PDV na osnovicu koja predstavlja tržišnu cijenu.

Prilikom prodaje određenih dobara prodavac kupcima uz fakturu izdaje i garantni list kojim proizvođač garantuje ispravno funkcionisanje kupljenog dobra u određenom vremenu računajući od njegove prodaje kupcu.

 

Kada u garantnom roku dođe do kvara i oštećenja na dobrima koja podliježu garanciji, dolazi do ponovne isporuke dobara (u slučaju zamjene dobara) ili usluga (u slučaju popravki dobara) od strane proizvođača ili trgovca prema kupcu. S  obzirom da je došlo do ispostavljanja fakture u momentu kada je izvršena isporuka dobara, pravo na zamjenu dobara u slučaju kvara (isporuka dobra) ili popravke istog (servis) u skladu sa uslovima garancije je već uračunato u cijenu koju je kupac platio prilikom nabavke istog.

 

Stoga se sa aspekta Zakona o PDV-u smatra da je u trenutku prvobitne isporuke dobara na koje se odnosi garancija nastala i poreska obaveza za naknadne isporuke po osnovu garancije. U tom slučaju, zamjena dobra i usluge popravki u garantnom roku ne podliježu ispostavljanju fakture i obračunu PDV-a u momentu zamjene ili popravke, ukoliko je to u skladu sa uslovima garancije, te uz popunjen garantni list i orginalni račun izdat u skladu sa članom 55. stav 1. Zakona.

 

Praksa Uprave za indirektno oporezivanje

 

Bez obzira da li je isporuka i popravka robe kupcu izvršio proizvođač ili trgovac, nema razlike u poreskom tretmanu isporuka i popravki u garantnom roku.

 

U oba slučaja, isporuke u garantnom roku nisu predmet oporezivanja PDV-om.

 

U odnosu između trgovca i proizvođača se može desiti situacija da trgovac, po reklamaciji kupca, vrši zamjenu kupljenog dobra. U tom slučaju, kada trgovac po iskorištenom pravu na garanciju od strane kupca, ispostavi proizvođaču fakturu radi nadoknade vrijednosti zamijenjenog dobra, prema stavu UIO na takvoj fakturi je potrebno iskazati PDV.

Ukoliko je proizvođač lice iz inostranstva, za naknadu troškova rezervnih dijelova i rada u garanciji od proizvođača je potrebno ispostaviti fakturu i na istoj obračunati PDV po stopi od 17%.

 

S druge strane, ukoliko trgovac po iskorištenom pravu na garanciju od strane kupca, od proizvođača ne traži novčanu nadoknadu nego, prema uslovima garancije, traži zamjenu neispravnog dijela, tada UIO smatra da je trgovac primio nadoknadu štete od proizvođača (u vidu novog dijela), te za navedeno trgovac nije u obavezi ispostaviti fakturu sa obračunatim PDV-om.

 

Zaključak

 

U ovom tekstu smo iznijeli aktuelna tumačenja i stavove UIO, te je potrebno da ih obveznici tako i posmatraju, jer su promjene stavova i postupanja UIO u praksi veoma česte.

 

Za poreske obveznike bi bilo izuzetno važno da barem na vrijeme prepoznaju potencijalne poreske rizike, kako bi bili u mogućnosti da blagovremeno, prije poreskih kontrola, pristupe korekcijama i usaglašavanju postupanja sa Zakonom.

 

Obveznicima se svakako predlaže kontinuirana profesionalna edukacija i da u slučaju određenih nejasnoća i dilema u primjeni propisa od UIO traže zvanična pisana uputstva za postupanje u konkretnim situacijama.

 

IZVORI:

  1. Zakon o porezu na dodatu vrijednost („Sl. glasnik BiH“, broj: 9/05, 35/05, 100/08 i 33/17)
  2. Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Sl. glasnik BiH”, broj: 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07, 35/08, 65/10, 85/17 i 44/20)
  3. Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine
  4. Zakon o faktoringu („Sl. novine FBiH“, broj 14/16)
  5. Zakon o obligacionim odnosima Republike Srpske („Službeni list SFRJ“, broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, „Službeni glasnik RS”, broj: 17/93, 3/96 i 74/04)
  6. Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, broj: 25/06 i 88/15)

 

Autori:

Dejan Rakić, advokat

Boško Sukur, dipl. Ecc

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *