U vrijeme tržišne nestabilnosti kada se svaka kompanija zbog kašnjenja u plaćanju ili neplaćanju dužnika suočava sa poteškoćama u likvidnosti i platnom nedisciplinom, izuzetno je važno znati koje su zakonom regulisane mogućnosti i uslovi u naplati potraživanja, kao i propisani rokovi čijim propuštanjem kompanije mogu trpjeti posljedice u vidu gubitaka prava na naplatu potraživanja.
Koji su razlozi nastanka spornih potraživanja? Na koji način se zaštititi od različitih vrsta rizika? Kako uspješno naplatiti potraživanje i zadržati poslovnog saradnika? Na koji način bitno umanjiti rizik prodajom spornog potraživanja?, neka su od pitanja sa kojima se susreću mnoge kompanije i na koja ću pokušati u ovom kratkom tekstu na što jednostavniji i shvatljiviji način dati odgovore.
Vjerovatno su mnogi od Vas čuli za faktoring – jedan od načina zaštite, mogućnosti naplate potraživanja i osiguranja od loših potraživanja. Ukratko rečeno faktoring je posao kratkoročnog finansiranja potraživanja, odnosno predstavlja prodaju potraživanja drugoj kompaniji (koja se stručno naziva faktor) kojom se omogućava neposredno finansiranje poslovanja i efikasnije upravljanje potraživanjima. Kompanije na taj način lakše planiraju finansijske tokove i poboljšavaju svoju likvidnost sa obezbjeđenjem redovnog finansiranja, odnosno ne vode brigu o tome hoće li moći, kada i u kojem iznosu naplatiti svoje potraživanje. Ono što je važno naglasiti uslov kvalitetnog i po meni uspješnog faktoringa (što je dokazano i u praksi) je da kupac sve narudžbe prije izvršenja isporuke mora dati faktoru na odobrenje, te da faktor stalno ispituje kreditnu sposobnost kupca, prije nego što preuzme bilo kakvo potraživanje. Na taj način kupac, odnosno dužnik prolazi kroz dvije kontrole, od strane prodavca/povjerioca i od strane kompanije faktora.
U ovom kontekstu važno se osvrnuti na to šta donosi novi Zakon o finansijskom poslovanju FBiH koji je u proceduri. Vezano za problematiku koju trenutno opisujem želim istači član 11. u kojem su određeni Rokovi izvršenja novčanih obaveza u poslovnim transakcijama između društava (kompanija). Naime spomenutim članom je određeno da u poslovnim transakcijama između društava se može ugovoriti rok izvršenja novčane obaveze do 60 dana, a ako ugovorom između društava nije ugovoren rok za izvršenje novčane obaveze (nije naznačen), dužnik je dužan, bez potrebe da ga povjerilac na to pozove, izvršiti novčanu obavezu u roku od 30 dana.
Novosti su i u tome šta se dešava ako dužnik zakasni s izvršenjem novčane obaveze?
Svi znamo da dužnik duguje povjeriocu, pored glavnice, bez bilo kakve daljnje opomene i kamate za kašnjenje s plaćanjem, pod uslovom da je povjerilac ispunio svoje ugovorne i zakonske obaveze. Stopa zakonskih kamata na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između društava jednaka je visini stope zatezne kamate propisane zakonom (12% na godišnjem nivou).
Ono što želim naglasiti da u poslovnim transakcijama između društava je moguće ugovoriti i drugačiju stopu kamata za kašnjenje sa plaćanjem (ne mora biti fiksno 12% na godišnjem nivou, može biti i manja), ali ne veću od stope zakonskih kamata za kašnjenje, koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora. Ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, obračunavaju se zakonske kamate za kašnjenje s plaćanjem.
Ono što dosad nije postojalo, a predviđeno je novim Zakonom je da pored zateznih kamata dužnik plaća posebnu naknadu za troškove koji su prouzrokovani vjerovniku zbog njegovog kašnjenja u izvršavanju novčane obaveze u poslovnim transakcijama. Ta naknada iznosi 100 KM i napominjem da nije dio zateznih kamata, nego se plaća neovisno o obračunatim zateznim kamatama. Na ovu naknadu povjerilac ima pravo bez ikakve daljnje opomene i bez obzira na to da li je pretrpio štetu zbog dužnikovog kašnjenja. Svrha posebne naknade je naknada paušalnih troškova koji su vjerovniku prouzrokovani dužnikovim kašnjenjem plaćanja i to onih vlastitih troškova vjerovnika koji se odnose na administrativne i interne troškove povezane s naplatom potraživanja kao što su npr. troškovi eventualnih opomena poslanih dužniku, troškovi uredskog materijala, troškovi telefonskih razgovora kojima se dužnika pozivalo na plaćanje novčane obaveze i slični troškovi.
Kada govorimo o naplati potraživanja i kašnjenjima ne mogu a da se ne osvrnem na institut zastare. U vezi sa zastarom potraživanja prekršajni postupak se ne može pokrenuti nakon isteka roka od tri godine od dana počinjenja prekršaja, ali sa druge strane zastara prekršajnog postupka se prekida svakom radnjom nadležnog organa radi gonjenja prekršaja. Poslije svakog prekida počinje ponovno teći zastara, ali prekršajni postupak se ne može voditi nakon isteka dvostrukog vremena (6 godina).
Postoji niz mogućnosti u naplati potraživanja uslijed kašnjenja, ipak važno je naglasiti da je u praksi najbolja mogućnost da uopće ne dođe do kašnjenja kontinuirani sistem nadzora i praćenje procesa naplate potraživanja uz ispitivanje kredibiliteta dužnika.
Autorica: dr.sc. Mirna Pajević
