Često postavljenja pitanja i Odgovori UIO
POREZNA FAKTURA
1. Poduzeće u svom softverskom sistemu izrađuje porezne fakture sa skeniranim potpisom ovlaštenog lica i skeniranim pečatom, te iste dostavlja kupcima. Međutim, određeni broj kupaca poduzeću vraća navedene fakture, zahtijevajući da iste budu originalno potpisane i ovjerene od strane ovlaštenog lica. Da li su navedene fakture, sa skeniranim potpisom i pečatom, ispravne sa stanovišta Zakona o porezu na dodatu vrijednost i Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost ?
Članom 55. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano ja da je obveznik dužan da klijentu izda fakturu, ili drugi dokument koji služi kao faktura, za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu člana 24 i 25. ovog zakona.
Pod poreznom fakturom, u smislu člana 106. stav (2) Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni glasnik BiH”, br. 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07 i 35/08), smatra se i svaki drugi dokument koji sadrži sve propisane elemente.
Elementi koje mora sadržavati porezna faktura propisani su članom 107. stav (1) Pravilnika.
Navedenim članom Pravilnika nije propisano da faktura mora sadržavati pečat i potpis, što znači da ista ne mora biti potpisana i ovjerena.
Shodno navedenom, obveznik može izdavati poreznu fakturu i u elektronskoj formi, sa skeniranim potpisom i pečatom, pod uvjetom da ista sadrži sve elemente propisane članom 107. Pravilnika.
POREZNI OBVEZNIK
2. Da li je fizičko lice koje prodaje dobra iz svoje imovine, čiji iznos prelazi 50.000,00 KM, u obavezi da se registrira za porez na dodatu vrijednost kod Uprave za indirektno oporezivanje?
Članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se porez na dodatu vrijednost, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu, te na uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.
U smislu člana 12. stav 1. Zakona, porezni obveznik je svako lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost, a pod pojmom djelatnosti u smislu stava 2. i 3. istog člana Zakona, podrаzumijeva se djelatnost proizvođača, trgovca ili pružaoca usluga koja se vrši u cilju ostvarivanja prihoda, uključujući djelatnosti eksploatacije prirodnih bogatstava, poljoprivrede, šumarstva i profesionalnih djelatnosti, te iskorištavanje imovine i imovinskih prava u svrhu ostvarivanja prihoda.
Odredbama člana 57. stav 1. Zakona propisano je da je svako lice čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi ili je vjerovatno da će preći prag od 50.000,00 KM dužno da se registrira prema ovom zakonu kao porezni obveznik.
Sva lica koja prvi put postaju ili mogu da postanu obveznici dužna su da, u smislu člana 57. stav 9. Zakona, UIO podnesu zahtjev za registraciju najkasnije do 20-og u kalendarskom mjesecu po isteku mjeseca u kojem su ostvarila ili je vjerovatno da će ostvariti promet dobara ili usluga u iznosu koji je veći od 50.000,00 KM.
Iz navedenih zakonskih odredbi proizilazi da je fizičko lice koje u okviru samostalnog obavljanja privredne djelatnosti prodaje dobra, čijom prodajom je ostvarilo, ili je vjerovatno da će ostvariti, oporezivi promet veći od 50.000,00 KM dužno da se registrira za porez na dodatu vrijednost kod Uprave za indirektno oporezivanje.
Međutim, ukoliko se radi o fizičkom licu – građaninu koje dobra iz svoje imovine prodaje jednokratno, a ne u okviru samostalnog obavljanja djelatnosti, isto nije dužno da se registrira kao obveznik poreza na dodatu vrijednost, bez obzira na iznos ostvaren prodajom.
3. Poduzeće iz inostranstva je, u cilju istraživanja tržišta, osnovalo predstavništvo u Bosni i Hercegovini. Da li navedeno predstavništvo, s obzirom da ne vrši oporezivi promet, treba da se registrira kao obveznik poreza na dodatu vrijednost kod Uprave za indirektno oporezivanje ?
Porez na dodatu vrijednost se, u skladu sa članom 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (″Službeni glasnik BiH″, br. 9/05, 35/05 i 100/08), plaća na promet dobara i usluga koje porezni obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu.
Članom 57. stav 1. Zakona propisano je da svako lice čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi, ili je vjerovatno da će preći, prag od 50.000 KM dužno je da se registrira prema ovom zakonu kao porezni obveznik.
S obzirom da predstavništvo u Bosni i Hercegovini ne vrši oporezivi promet dobrima i uslugama, već je isto osnovano s ciljem istraživanja tržišta, to se, u smislu naprijed navedenog, predstavništvo ne treba registrovati kao obveznik poreza na dodatu vrijednost kod Uprave za indirektno oporezivanje.
