PDV tretman stranih kompanija koje posluju u Bosni i Hercegovini

PDV tretman stranih kompanija koji posluju na području Bosne i Hercegovine jedno je od čestih pitanja preduzetnika sa sjedištem van BiH. Na koji način inostrani preduzetnici, koji obavljaju djelatnost u BiH  trebaju postupati, kako obračunavaju PDV, kako odbijaju ulazni porez po ulaznim računima dobavljača, te o obvezama koje moraju pritom ispuniti, piše autor u nastavku članka.

Inostrani preduzetnici, koji obavljaju promet na području Bosne i Hercegovine, susreću se s nedoumicama kako ostvariti svoja prava, ali i ispuniti svoje obveze u skladu sa propisima o oporezivanju PDV-om u BiH. Preduzetnici sa sjedištem izvan BiH, a koji posluju na području BiH, najčešće postavljaju pitanja vezano uz mogućnosti povrata poreza po ulaznim računima, načinu obračuna i plaćanja PDV-a te vođenju propisanih evidencija. Posebno je pitanje mjesto, uloga i značaj poreznog punomoćnika u sistemu poreza na dodanu vrijednost u BiH.

U ovoj problematici nekoliko je spornih pitanja:

• ko vrši obračun PDV-a, odnosno ko izdaje račune,
• način evidentiranja izdanih i primljenih računa i na kraju
• kako inostrani preduzetnik može izvršiti povrat poreza plaćenog pri nabavama za potrebe prometa unutar BiH.

Porezni punomoćnik

Inostrani preduzetnik može obavljati oporezivi promet, a da pri tome ne osniva poslovnu jedinicu na teritoriju BiH. Najbolje rješenje za takvo obavljanje prometa nameće se kroz institut poreznog punomoćnika, koji je kao mogućnost naveden u 112. Direktivi Europske unije, a koju je BiH djelimično prihvatila i uključila u svoj Zakon o porezu na dodatu vrijednost.

Naime, u čl. 60. Zakona propisano je da se obveznik koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini, a koji vrši promet dobara i usluga u Bosni i Hercegovini, registruje kod poreznog punomoćnika koji ima sjedište u BiH. Obveznik i punomoćnik solidarno su i pojedinačno odgovorni za porez koji se obračunava u skladu sa Zakonom. Prava i obveze koje imaju obveznici u Bosni i Hercegovini, u skladu sa  Zakonom, odnose se i na punomoćnika. Iz navedenog je člana Zakona ostalo nejasno kada postoji obaveza registracije poreznog punomoćnika.

U tom smislu, a u skladu sa čl. 8. Pravilnika o registraciji obveznika poreza na dodatu vrijednost, obveza registracije poreznih punomoćnika postoji u trenutku kad:

• Lice koje nema sjedište u Bosni i Hercegovini, a ostvaruje oporezivi promet dobara i usluga u Bosni i Hercegovini u smislu člana 60. Zakona o PDV-u registruje se kod UIO i imenuje poreznog punomoćnika koji ima sjedište u Bosni i Hercegovini.
• Punomoćnik je obveznik PDV-a, koji u ime registrovanog lica iz stava (1) ovog člana, nakon registracije za PDV navedenog lica i pozivajući se na identifikacioni broj istog, Upravi dostavlja sve prijave, naloge, zahtjeve i druga akta u skladu sa propisima.  

Dokumentacija koja je potrebna za registraciju poreznog punomoćnika

1. ugovor o zastupanju sa poreznim punomoćnikom i punomoć sa podacima o nazivu, identifikacionom broju i mjestu prebivališta, odnosno mjestu obavljanja djelatnosti poreznog punomoćnika koji ima stalno sjedište u BiH;
2. ugovor ili drugi dokument kao dokaz da obavlja oporezivi promet na teritoriji BiH;
3. dokumenta o upisu u registar domicilnog nadležnog organa, zvanično prevedena na jedan od službenih jezika u BiH;
4. lična karta vlasnika i odgovornih lica poreznog punomoćnika;
5. dozvola za rad i prijava boravišta, izdate od nadležnih organa entiteta ili Brčko Distrikta BiH za odgovorno lice poreznog punomoćnika – stranog državljanina;
6. pasoš za vlasnika i odgovorno lice poreznog punomoćnika – strane državljane i
7. karton deponovanih potpisa ovjeren od poslovne banke kod koje je otvoren poseban transakcijski račun za poreznog punomoćnika lica koje nema sjedište u BiH, a preko kojega će se vršiti prometi vezani za poslovne transakcije tržišta BiH (za sve otvorene transakcijske račune).

Način formiranja i dodjele identifikacionog broja poreznom punomoćniku

1. Lice koje nema sjedište u Bosni i Hercegovini, a vrši oporezivi promet dobara i usluga u Bosni i Hercegovini (član 60. Zakona o PDV), u svom zahtjevu navodi broj dodijeljen u porezne svrhe od strane nadležnog organa zemlje gdje je isti registrovan.
2. Licu iz stava (1) ovog člana Uprava formira i dodjeljuje broj od 13 cifara, koji počinje sa početne dvije cifre „41“. Ovako fomiran broj od 13 (trinaest) cifara upisuje se u Registar.
3. Kada je upis završen i registracija odobrena, identifikacioni broj od 13 cifara se sistemski pretvara, oduzimanjem početne cifre „4“, u identifikacioni broj od 12 cifara, koji sada počinje sa „1“.
4. Na ovaj identifikacioni broj porezni punomoćnik, nakon registracije za PDV lica iz stava (1) ovog člana, poziva se u budućem komuniciranju sa Upravom, kada postupa u ime istog.

Iz navedenih odredbi Zakona i Pravilnika proizlazi da se mora registrirati porezni punomoćnik kada ostvari oporezivi promet u BiH, bez obzira na  prag PDV-a (iznad 100.000 KM) uz uslov da porezni punomoćnik mora biti već registrovani obveznik PDV-a. S obzirom da se promet dobara oporezuje već pri ulazu u zemlju, gdje se kao porezni obveznik definira carinski dužnik, tj. uvoznik ili primatelj dobara, imenovanje poreznog punomoćnika ima smisla samo kada se radi o obavljanju usluga u BiH. Kod prometa usluga koje obavlja osoba iz inostranstva Zakon je, osim mogućnosti imenovanja poreznog punomoćnika, predvidio još jedan način izvršavanja obveze PDV- a i to kada je u pitanju promet usluga inostranog preduzetnika. Članom 13. Zakona kao porezni obveznik definisan je primalac usluga iz inostranstva. Ovo se odnosi na usluge koje su po čl. 15. Zakona oporezive na području BiH, a primjenjuje se u slučaju ako inostrani preduzetnik nije imenovao poreznog punomoćnika. Naravno, ovo ne isključuje obvezu registracije poreznog punomoćnika.

Ispostavljanje računa, knjigovodstvene evidencije, prijava

Na osnovu naprijed navedenog jasna je primarna uloga poreznog punomoćnika. Osnovni smisao njegovog postojanja je da osigura transparentno poslovanje inostranog preduzetnika i omogući državi efikasnu kontrolu nad obračunavanjem i plaćanjem PDV-a.

Poreznom punomoćniku se dodjeljuje poseban identifikacijski broj koji će koristiti samo pri zastupanju osoba sa sjedištem izvan BiH. S obzirom na tu činjenicu, jasno je da porezni punomoćnik mora voditi odvojene evidencije, jednu za djelatnost koju sam obavlja, a drugu za promet osobe koju zastupa. Iz ovoga proizlazi da je porezni punomoćnik obavezan za osobu koju zastupa voditi knjigu ulaznih računa, knjigu izlaznih računa, te podnositi PDV prijavu u skladu s čl. 38. i 39. Zakona. Napominjemo da je porezno razdoblje, definirano navedenim odredbama Zakona, jedan kalendarski mjesec, a rok za dostavljanje prijave i plaćanje utvrđene obveze je do 10-tog u mjesecu po isteku poreznog razdoblja. Sada se postavlja pitanje: kako fakturisati kupcu iz BiH za promet koji je izvršio preduzetnik iz inostranstva?

Preduzetnik iz inostranstva mora ispostaviti porezni račun prema propisima svoje zemlje, ali će na istom dodati da je na području BiH zastupan po poreznom punomoćniku, navodeći njegov naziv i PDV broj poreznog punomoćnika. Račun se dostavlja poreznom punomoćniku koji na računu obračunava PDV po stopi od 17%, a nakon toga porezni punomoćnik taj račun šalje primaocu usluge. Također, porezni punomoćnik je obvezan račun evidentirati u knjizi izlaznih računa.

Ukoliko inostrani preduzetnik za potrebe svog prometa na području BiH nabavlja od dobavljača iz BiH, u tom slučaju dobavljač iz BiH je dužan ispostaviti račun inostranom preduzetniku s obračunatim PDV-om. Ispod naziva inostranog preduzetnika stavlja napomenu da je isti zastupan na području BiH od strane poreznog punomoćnika, te navodi njegov identifikacijski broj. Nakon toga račun se proslijeđuje poreznom punomoćniku koji račun unosi u knjigu ulaznih računa, s obvezom da jedan primjerak dostavi i inostranom preduzetniku.

Povrat PDV-a inostranim preduzetnicima koji ne obavljaju promet u BiH

Jedno od sljedećih pitanja je kako inostrani preduzetnik može ostvariti povrat PDV-a u situaciji kada ne obavlja promet u BiH, a nabavlja od dobavljača iz BiH. Naime, prema čl. 53. Zakona omogućen je povrat PDV-a inostranim preduzetnicima koji nemaju registrovano poslovanje u BiH, a koji su kupili dobra i primili uslugu od poreznih obveznika s područja BiH, a vezano za obavljanje djelatnosti u inostranstvu. Pravilnik u čl. 93., 94. i 95. dodatno pojašnjava postupak i rokove povrata PDV-a.  Članom 53. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da svaki obveznik koji nema uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini ima pravo na povrat ulaznog poreza koji mu je obračunat na promet dobara i usluga izvršenih od strane obveznika iz Bosne i Hercegovine ili koji je obračunat na uvezenu robu u Bosnu i Hercegovinu, pod uslovima i na način propisan ovim zakonom.

Shodno Zakonu, strano pravno lice ima pravo na povrat ulaznog poreza ako:

1. dobra kupi ili uveze, odnosno primi usluge u svrhu obavljanja djelatnosti koju strani obveznik obavlja u inostranstvu, pod uvjetom da bi strani obveznik imao pravo na odbitak ulaznog poreza na tu djelatnost da je obavlja u Bosni i Hercegovini;
2. u toku perioda u kojem se priznaje pravo na povrat ulaznog poreza, ne vrši promet dobara i usluga koji bi se smatrao prometom izvršenim u Bosni i Hercegovini, osim:
   • usluga u vezi s uvozom dobara povezanim s članom 21. stav (2) tačka 2. ovog zakona;
   • usluga u vezi s uvozom u skladu s članom 26. i izvozom u skladu s članom 27. ovog zakona;
   • usluga na koje je PDV plaćen od strane lica za koje su te usluge izvršene.
3. Obveznici imaju pravo na povrat ulaznog poreza u određenom periodu na osnovu zahtjeva koji podnesu UIO.

Članom 93. do 95. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisana su prava, uslovi i rok za povrat poreza na dodanu vrijednost stranim pravnim licima koja nemaju registrovano poslovanje u BiH.

Članom 93. stav (1) Pravilnika propisano da strani poreski obveznik ima pravo na povrat PDV iz člana 53. Zakona, pod uslovom da:

1. je poreski obveznik u smislu člana 12. Zakona, ali u zemlji u kojoj ima uspostavljeno poslovanje, kao i da je registriran za plaćanje PDV u toj zemlji,
2. nije registriran ili nema obavezu da se registrira za plaćanje PDV u Bosni i Hercegovini,
3. nema sjedište, prebivalište, poslovnu jedinicu ili drugi oblik stalnog poslovanja u Bosni i Hercegovini,
4. ne vrši promet dobara i pružanje usluga u Bosni i Hercegovini, izuzev usluga iz člana 53. stav (2) tačka 2. od a) do c) Zakona,
5. je imenovao zastupnika, koji je registriran za plaćanje PDV kod UIO, a koji će ga zastupati pred UIO s ciljem vršenja povrata PDV,
6. je upisan u evidencije UIO i posjeduje evidencioni broj za svrhe povrata PDV iz člana 53. Zakona,
7. povrat PDV traži za nabavke za koje bi postojalo pravo na odbitak ulaznog poreza, kada bi tu djelatnost obavljao u BiH,
8. povrat PDV traži za nabavke za koje postoji pravo na odbitak u zemlji u kojoj obavlja djelatnost i ima uspostavljeno poslovanje,
9. posjeduje originale poreskih faktura o nabavljenim dobrima i primljenim uslugama u Bosni i Hercegovini, koje su izdate u skladu sa članom 55. Zakona.

Prilikom podnošenja prvog zahtjeva za povrat PDV, zastupnik stranog poreskog obveznika podnosi popunjen upitnik za svrhe evidentiranja iz stava (1) tačka f) ovog člana, shodno stavu (2) člana 93. Pravilnika.

Članom 94. stav (1) Pravilnika je propisano da strani poreski obveznik ostvaruje pravo na povrat iz člana 53. Zakona putem zahtjeva za povrat PDV koji se podnosi na obrascu PDV-SPO, koji je sastavni dio ovog pravilnika. Zahtjev za povrat PDV u ime stranog poreskog obveznika podnosi njegov zastupnik, a uz zahtjev iz stava (1) ovog člana strani poreski obveznik prilaže originale poreskih faktura iz člana 93. stav (1) tačka i) ovog pravilnika, shodno stavu (2) istog člana Pravilnika.

Strani poreski obveznik ima pravo na povrat PDV-a koje mu obračuna obveznik iz BiH za izvršeni promet u BiH, pod uslovom da je strani poreski obveznik registriran za plaćanje PDV u svojoj zemlji, da nema poslovnu jedinicu u BiH i da ne vrši promet dobara i pružanje usluga u Bosni i Hercegovini, da povrat PDV traži za nabavke za koje bi postojalo pravo na odbitak ulaznog poreza, kada bi tu djelatnost obavljao u BiH, kao i da povrat PDV traži za nabavke za koje postoji pravo na odbitak u zemlji u kojoj obavlja djelatnost i ima uspostavljeno poslovanje, te da posjeduje originalne fakture.

Nadalje, strani poreski obveznik treba da imenuje zastupnika s ciljem vršenja povrata PDV-a, koji je registriran za plaćanje PDV kod UIO, i koji će ga zastupati pred UIO. Prilikom podnošenja prvog zahtjeva za povrat PDV-a, zastupnik stranog poreskog obveznika će podnijeti popunjen upitnik za svrhe evidentiranja na osnovu čega će dobiti evidencioni broj za svrhe povrata PDV-a.

Uprava je bliže uredila način i postupak evidentiranja, uvjete za zastupanje, uključujući način i provođenje postupka povrata PDV stranim poreskim obveznicima Uputstvom o provođenju postupka povrata poreza na dodanu vrijednost stranim poreskim obveznicima.

Članom 11. stav (1) Uputstva je propisano da je zastupnik stranog poreskog obveznika iz člana 10. ovog uputstva lice koje ispunjava sljedeće uvjete:

1. da je registriran kod Uprave kao obveznik indirektnih poreza po osnovu PDV-a,
2. da na dan provjere podnesenog zahtjeva nema neizmirenog dospjelog duga po osnovu indirektnih poreza, ostalih prihoda i taksi koje je Uprava nadležna naplaćivati prema propisima koji reguliraju oblast indirektnog oporezivanja;
3. da se pridržavao poreskih i carinskih propisa u prethodnom periodu, o čemu podnosi uvjerenje izdato od nadležnog suda o tome da li je u posljednje tri godine pravosnažno kažnjavan i za koje poreske i/ili carinske prekršaje;
4. da se protiv podnosioca zahtjeva i/ili njegovog odgovornog lica ne vodi krivični postupak za krivično djelo u vezi poslovne djelatnosti podnosioca zahtjeva i/ili za krivično djelo u vezi kršenja poreskih i/ili carinskih propisa, o čemu podnosi uvjerenje izdato od nadležnog suda;
5. da obavlja djelatnost računovodstva i/ili revizije u Bosni i Hercegovini najmanje tri godine do dana podnošenja zahtjeva, o čemu podnosi izjavu ovjerenu kod nadležnog organa,
6. da u stalnom radnom odnosu ima zaposlenog certificiranog računovođu ili ovlaštenog revizora, o čemu podnosi ovjerene kopije važeće licence i dokaza o prijavi konkretnog radnika.

Prije prvog zastupanja pred Upravom, zastupnik podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja za zastupanje, uz priložene dokaze iz člana 11. ovog uputstva, te mu se uz ispunjenje uvjeta i kriterija za zastupanje donosi rješenje o odobravanju zastupanja. Zahtjev za izdavanje odobrenja za zastupanje, taksiran propisanom administrativnom taksom, podnosi se i rješava na način kako je propisano u Glavi II ovog uputstva (Grupi za podršku RC Mostar). Zahtjev se shodno članu 12. Uputstva podnosi na obrascu Zahtjev za izdavanje odobrenja za zastupanje koji je sastavni dio ovog uputstva.

Prilikom podnošenja prvog zahtjeva za povrat, zastupnik podnosi popunjen Upitnik za evidentiranje stranog poreskog obveznika, na osnovu kojeg se dodjeljuje evidencioni broj pod kojim će se strani poreski obveznik voditi kod Uprave za svrhe povrata PDV-a. Upitnik za evidentiranje podnosi se putem zastupnika na obrascu U-SPO.

Pravo na povrat ostvaruje se putem zahtjeva koji se podnosi na obrascu obrascu PDV-SPO. Uz zahtjev se, shodno članu 17. Uputstva prilaže sljedeća dokumentacija:

1. original punomoć, ovjeren od strane nadležnog organa, koju je strani poreski obveznik, za svrhe povrata PDV-a, dao zastupniku, ne starije od godinu dana od dana izdavanja,
2. originali poreskih faktura o nabavljenim dobrima i primljenim uslugama u Bosni i Hercegovini koje glase na stranog poreskog obveznika i koje su izdate u skladu sa članom 55. Zakona,
3. originali jedinstvenih carinskih isprava po kojima je izvršen uvoz dobara, ukoliko se radi o uvozu,
4. original potvrde poreskog organa države u kojoj strani poreski obveznik ima sjedište, koja sadrži identifikacioni broj poreskog obveznika za svrhe PDV-a (PDV broj), da isti ostvaruje pravo na potpuni odbitak ulaznog poreza, kao i podatak o vrsti djelatnosti koju strani poreski obveznik vrši, a koja ne može biti starija od šest mjeseci od dana izdavanja.

Punomoć se podnosi na obrascu Punomoć, koji je sastavni dio ovog uputstva. Dokumentacija ovog člana mora biti zvanično prevedena na jedan od službenih jezika u Bosni i Hercegovini. Za svrhe obezbijeđenja svih potrebnih podataka strani poreski obveznik može koristiti obrazac Potvrda o statusu poreskog obveznika, koji je sastavni dio ovog uputstva.

Ključni zaključci za strane kompanije koje posluju u BiH

Inostrani preduzetnik može obavljati oporezivi promet, a da pri tome ne osniva poslovnu jedinicu na teritoriju BiH, obveznik koji nema sjedište u BiH, a koji vrši promet dobara i usluga u BiH, registruje se kod poreznog punomoćnika koji ima sjedište u BiH, poreznom punomoćniku se dodjeljuje poseban identifikacijski broj koji se koristi samo pri zastupanju osoba sa sjedištem izvan BiH, preduzetnik iz inozemstva mora ispostaviti porezni račun prema propisima svoje zemlje, na kojem dodaje da je na području BiH zastupan po poreznom punomoćniku, račun se dostavlja poreznom punomoćniku koji obračunava PDV po stopi od 17%, a nakon toga porezni punomoćnik taj račun šalje primatelju usluge.

Odredbe Zakona o PDV-u u BiH  predstavljaju korak ka harmonizaciji s poreznim sistemima u EU-a, ali je i dodatni faktor u stvaranju pogodnog okruženja za rad inostranih preduzetnika. Iako je 112. Direktivom EU-a, u ovakvim situacijama predviđena mogućnost korištenja instituta poreznog punomoćnika (mnoge se zemlje nisu odlučile za ovu predviđenu mogućnost), ili stavljanja primaoca usluga iz inostranstva u položaj obveznika, Zakon je integrisao upotrebu oba ova instituta sa jasnom namjerom da olakša obavljanje prometa inostranim preduzetnicima, a da je ipak istovremeno omogućena efikasna i transparentna kontrola od strane države.

Stavovi izneseni u ovom tekstu predstavljaju mišljenje autora i ne moraju nužno predstavljati stavove UIO.