Pravo na otpremninu ima radnik kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada.
Kako radnik ostvaruje pravo na otpremninu?
Da bi radnik ostvario pravo na otpremninu, ugovor o radu sa poslodavcem mora biti zaključen na neodređeno vrijeme. Iznos otpremnine se određuje u zavisnosti od dužine neprekidnog trajanja radnog odnosa sa poslodavcem s kojim se ugovor o radu raskida.
Pravo na otpremninu se, prema Zakonu o radu (čl. 111), ostvaruje uz 4 kumulativna uslova:
- da je zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme;
- da poslodavac otkazuje ugovor o radu;
- da je radni odnos trajao najmanje dvije godine neprekidnog rada prije otkaza;
- da se ugovor ne otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane radnika (dakle ne daje se otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika, već drugih razloga kod poslodavca).
Kako se utvrđuje visina otpremnina?
Zavisno od načina prestanka radnog odnosa, razlikujemo pravo na otpremninu:
- kada poslodavac otkazuje ugovor
- u slučaju nezakonitog otkaza
- kod otkaza ugovora o radu u slučaju promjenjene radne sposobnosti.
Otpremnina se utvrđuje pravilnikom o radu ili ugovorom o radu i ne može utvrditi u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.
Iako visina otpremnine zavisi od odluke poslodavca, bitno je naglasiti da je zakonski propisano da ona ne može biti veća od šest prosječnih mjesečnih plata isplaćenih radniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
Otpremnina ne mora biti isključivo u novčanom obliku, nego i u nekom drugom vidu naknade, a način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine utvrđuju se pisanim ugovorom između radnika i poslodavca.
Otpremnina u slučaju odlaska u penziju
U slučaju odlaska u penziju, s obzirom da je prestala primjena Općeg kolektivnog ugovora, isplaćivanje otpremnine nije više zakonska obaveza poslodavca.
Zakon o radu je propisao kaznu za poslodavce samo u slučaju ako otkažu ugovor radniku, a ne isplate otpremninu u zakonom predviđenim situacijama (otkaz kod promijenjene radne sposobnosti – u slučaju da uskrati radniku uvećanu otpremninu ili u slučaju kada uskrati radniku otpremninu u skladu sa članom 111. Zakona o radu).
Važno je napomenuti da u slučaju nezakonitog otkaza ugovora o radu samo sud može dosuditi pravo na otpremninu i to u slučaju kada to radnik potražuje u sudskom sporu.
Sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarjevaju u roku od tri godine od dana nastanka obaveze.
Kada je otpremnina oporeziva?
U slučaju otkaza ugovora o radu, otpremnina ne podliježe obavezi plaćanja poreza na dohodak ukoliko je isplaćena radniku do iznosa koji čini 70% prosječne mjesečne plaće u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca, koji isplaćuje otpremninu.
Otpremnina se može isplatiti bez oporezivanja samo u slučaju kada je poslodavac taj koji otkazuje ugovor o radu svom radniku.
U drugom slučaju, kada ugovor o radu otkazuje radnik, kao i u slučaju sporazumnog raskida ugovora, isplata otpremnine je oporeziva u punom iznosu. Poslodavac je u tim slučajevima obavezan obračunati, ne samo porez na dohodak, nego i sve doprinose.
Kada radnik nema pravo na otpremninu?
Radnik ne može ostvariti pravo na otpremninu ako se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane radnika.
